Često slušam i čitam komentare [nedavno baš na @mame_trudnice_novii profilu] ili čak lično upadnem u diskusije vezane uz temu dece i trpljenja nasilja bilo kog tipa i oblika. Primećujem da stavovi o tome imaju vrlo osuđujuć ton i da su često izričiti sa podtekstom "trpiš zbog dece? Ma, to ti je samo izgovor!", itd. Pri tom, niko se nikada nije zapitao kako to izgleda i onaj ko [hvala Bogu] nije prošao kroz torture, prvi je u redu da osuđuje i iznosi svoja mišljenja.
Deca su ženama često razlog zbog kog zapravo odluče da dođu sebi i načine prve korake ka izlasku iz toksičnog odnosa. Paradoksalna je, međutim, činjenica da su mnoge devojke i žene govorile kako su im deca isprva zaista bila neka vrsta izgovora za ostanak u takvom braku, ali su upravo zbog njih u nekom kasnijem, presudnom momentu odlučile da otpočnu borbu iz koje su obično i izlazile kao Pobednice.
Ne kaže se badava da je za decu bolje i zdravije po psihu da žive sa jednim srećnim roditeljem, umesto sa dva nesrećna, u lošem i toksičnom okruženju.
Deca su razlog za borbu.
Deca su uzrok sreće.
Deca su ukras sveta! 🍀❣️

Apelujem na sve ljude da ne osuđuju nikog i ništa, jer nikada niko na ovome svetu neće i ne može znati kako se neko drugi, kome se nešto dešava, zaista oseća i koji su i kakvi razlozi za određene okolnosti. I tačno je da je bolje naučiti na tuđem primeru, ali dok se na sopstvenoj koži nešto ne oseti, ne može se znati suština i srž i ne može se ništa istinski spoznati.
Zato vi, koji ste u srećnim i ispunjenim odnosima, čuvajte ih takve kakvi su, radite na sebi i širite ljubav a ne "hejt", a vama, drage moje Pobednice, želim da što pre dođete sebi, ako već niste dok ste čitale ove sadržaje i šaljem vam ljubav ❣️